2. dan
Okolina se znatno promijenila. Voda je usporila, rijeka se proširila, a planinski lanac Klutz je samo obris uz nebo. Vidljiva vegetacija se sastoji od kostura drveća koji prodiru iz močvare. Na bolji pogled možete vidjeti par klica kako izviru iz vode, za par tjedana bi trebali prekriti močvaru tako da nikad ne znaš dal ćeš stat na relativno suho ili uronit nogu u smeđu vodu. Xapuri više nije rijeka, izgubila se u moru vode i blata.
Skoro zastrašujući prizor, u daljini vidite najveće živo biće koje ste ikad vidli. Teško je procijenit odavde veličinu, ali čak i 30 metarne vrbe izgledaju kao vlati suhe trave pored gigantskog drva prema kojem plutate.
Sat vremena kasnije približite se drvetu. Otok zemlje u moru vode i blata. Nekoliko vezova sa privezanim čamcima i splavovima ukazuju da niste prvi gosti.
Batbayar: goblinovo govno! Tu je već jedna vještica. Budite dobri... ali ne pre dobri!
Batbayar ukaže na jedan od splavova, i fakat je creepy. Sa stupića na rubovima splava vise zvonca, komadi stakla, pera, ljuske, kosti i lubanje raznih veličina. Sobičak na njemu je prekriven kožama. Prozorčići su tamni, zora ih ne probija.
__
Intro
When seeing a fully grown garos'thuja tree for the first time the mind tends to have trouble processing how far away the tree stands. The first clue of its actual size are the dots sailing above and around the gargantuan canopy. Whatever the size of those birds, they seem mere gnats on an ogre.
